zabavna biblioteka

 

 

 

zabavna biblioteka
Judita
Večera s kapetanom
Zlatna pravila

ISBN:
978-953-99505-2-9
 
broj stranica:
224
 
format:
130 × 190 mm
 
meki uvez
 
objavljeno:
prosinca 2007.
 

 

Danijel Šah

Amor dei


U ovome ro­ma­nu odmah u po­čet­ku po­zi­ci­je su ogo­lje­ne do kraj­no­sti: zna se tko i kako na­pa­da, zna se tko se i kako brani. Zna se, ta­ko­đer, da sli­je­di po­sljed­nja i ko­nač­na borba, jer So­to­na na­pa­da po­sljed­nju op­sta­lu ljud­sku en­kla­vu na ze­malj­skoj kugli. U ne­vje­ro­jat­no dra­ma­tič­nom ra­s­ple­tu ovog ro­ma­na, ci­lje­vi na­pa­da se su­ža­va­ju: žrt­vom po­sta­je po­sljed­nja pre­ži­vje­la obi­telj na pla­ne­tu, a kraj­nja točka ot­po­ra sa­bi­je­na je u po­sljed­njem pre­ži­vje­lom ljud­skom biću.

I uopće nema dvoj­be kakav će biti ishod su­ko­ba (da je druk­či­je, ne bi tre­bao roman jer bi sve stalo u krat­ku priču), no pi­ta­nje “zašto baš tako” ipak se na kraju svega na­me­će. Jer ne­ka­ko nije jasno: uza sve zna­nje, uza sve pouke iz­vu­če­ne iz ka­ta­s­tro­fa iza­zva­nih zlo­po­ra­bom toga zna­nja, uza svu vjeru i nadu, koje su uto­li­ko sna­žni­je rasle što su lju­di­ma kao pro­ta­go­ni­sti­ma ova tri ro­ma­na za­ka­zi­va­li drugi ob­ram­be­ni re­sur­si, čak i uz ste­če­nu, nau­če­nu i u ci­je­loj za­jed­ni­ci ite­ka­ko is­ko­ri­šte­nu vje­šti­nu ko­ri­šte­nja za­tom­lje­nih psi­hič­kih, te­le­pat­skih i ener­get­skih moći, čo­vjek kao bio­lo­ška je­din­ka i ljud­sko dru­štvo kao na­sli­je­đe mi­li­jar­di go­di­na evo­lu­ci­je pa­da­ju kao kula od ka­ra­ta, uru­ša­va­ju­ći se sve do naj­kr­h­ki­je­ga svoga iz­dan­ka. Kako je onda bio moguć preo­kret, po­vra­tak i ko­nač­na po­bje­da?

Pri prvom či­ta­nju kraja ovog ro­ma­na možda ćete kao sla­du­nja­vo i pa­te­tič­no do­ži­vje­ti oži­vot­vo­re­nje Lju­ba­vi kao po­sljed­njeg neu­ni­šti­vog na­če­la, uko­li­ko je ta Lju­bav (kao što već sto­lje­ći­ma su­ge­ri­ra­ju sto­ti­ne mi­to­lo­ških priča i bajki) čista, be­zu­vjet­na, ne­vi­na, neo­ka­lja­na, dakle dje­ti­nja. No, raz­mi­sli­te po­nov­no: je li se u stvar­noj po­vi­je­sti čo­vje­čan­stva is­pla­ti­lo pro­la­zi­ti kroz raz­no­li­ke kal­va­ri­je oma­lo­va­ža­va­ju­ći i obe­z­vr­je­đu­ju­ći lju­bav, te (često baš zbog toga) os­ta­ju­ći bez nje, ili bi ge­ne­ra­ci­je i ge­ne­ra­ci­je naših pre­da­ka, sve do nas samih, pro­fi­ti­ra­le pri­zna­ju­ći i gu­ra­ju­ći preda se lju­bav kao te­melj­ni pri­ncip? Jer, čemu bitke i po­bje­de, čemu zna­nost i ot­kri­ća, čemu is­tra­ži­va­nja i ši­re­nja čo­vje­ko­vih po­stoj­bi­na, čemu sva umjet­nost i du­hov­nost, ako bez Lju­ba­vi kao gra­div­nog ele­men­ta sve to može biti zb­ri­sa­no ako se nađe netko do­volj­no zao i po­du­ze­tan da na sve to na­sr­ne? Zato kažem da iz ove tri­lo­gi­je iz­vi­re svje­to­na­zor, a ne samo pouka ili po­ru­ka. Ži­vi­te lju­bav, po­bi­je­dit ćete i mnogo gore ne­ma­ni i na­pa­sti od ovih što su pro­ha­ra­le kroz tri ro­ma­na Da­ni­je­la Šaha. (Davor Ši­šo­vić)


Nažalost, knjiga je
RASPRODANA