Stjepan Mesić rođen je 24. prosinca 1934. u Orahovici. Diplomirao je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. Tijekom studija bio je istaknuti studentski lider. U politički život ulazi 1965. kao zastupnik u Saboru SR Hrvatske, kada je izabran na listi građana. Početkom 70-ih, zbog sudjelovanja u pokretu za ravnopravnost Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji, „Hrvatskom proljeću”, bio je osuđen i proveo je godinu dana u zatvoru Staroj Gradiški. Početkom 90-ih pristupa Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Obnašao je dužnost tajnika stranke, a potom i predsjednika Izvršnog odbora.

Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. imenovan je prvim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Odlukom Sabora Republike Hrvatske 25. kolovoza 1990. postaje član Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Početkom 1991. imao je važnu ulogu u sprječavanju puča generalske vrhuške bivše JNA protiv demokratski orijentiranih republika Hrvatske i Slovenije.

U srpnju 1991. postao je predsjednik Predsjedništva SFRJ i na tom položaju ostaje do prosinca 1991.

Od rujna 1992. do svibnja 1994. obnaša dužnost predsjednika Sabora Republike Hrvatske. Nezadovoljan ukupnom politikom HDZ-a, a osobito politikom prema BiH, napustio je HDZ i osnovao novu političku stranku – Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). Poslije rascjepa u HND-u, 1997., s većinom članstva ulazi u Hrvatsku narodnu stranku, gdje obnaša dužnost izvršnog dopredsjednika i predsjednika gradske organizacije Zagreba iste stranke.

U veljači 2000. izabran je za Predsjednika Republike, te ponovo u siječnju 2005. godine. Tijekom njegova mandata Republika Hrvatska postala je članica NATO-saveza.