Gordan Grlić Radman (1958), po završetku studija i stjecanja zvanja dipl. ing. agr. oec. (1982), odlazi u Švicarsku gdje se, nakon tromjesečnog vježbeničkog staža u tvrtki Cellulose Attisholz AG Solothurn, zapošljava u tvrtki Melior Häfliger AG Herzogenbuschsee. Usporedno završava dvogodišnju menadžersku školu u Bernu (IfKS). Uz aktivno članstvo u švicarskom udruženju inženjera (SVIAL) i ETH Alumni Zürich (članom ostao i do danas), bio je, zajedno s prof. dr. Žarkom Dolinarom (o kojem je objavio i knjigu) i prof. dr. Markom Turinom, jedan od osnivača Almae Matris Alumni Croaticae (udruženje hrvatskih sveučilištaraca izvan domovine), čiji je počasni predsjednik bio nobelovac Vladimir Prelog. Također je, uz poznate hrvatske intelektualce u Švicarskoj (kao što je, na primjer, prof. dr. Davor Pavuna), bio osnivač Croatian Swiss Business Consult – ambiciozne nevladine udruge koja je imala zadaću povezivanja najvažnijih grana hrvatskog i švicarskog gospodarstva. Nakon demokratskih promjena, 1991. godine, vraća se u Hrvatsku na mjesto poslovodnog tajnika Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a kasnije, kao djelatnik Ministarstva inozemnih poslova, ponovno odlazi u Švicarsku sa zadaćom ustrojavanja hrvatske diplomatsko-konzularne mreže (Bern, Ženeva, Zürich). Do tog vremena sudjelovao je, također, u koordinaciji humanitarne pomoći u Sanitetskom stožeru RH i Uredu za izbjeglice i prognanike Vlade RH, a bio je i član dviju Vladinih delegacija (1991), na čelu s tadašnjim ministrom zdravstva prof. dr. Andrijom Hebrangom, u humanitarnoj misiji u Švicarskoj. Diplomatsko iskustvo, nakon Švicarske, stjecao je u hrvatskim veleposlanstvima u Sofiji i Budimpešti. U statusu veleposlanika obnašao je i dužnost tajnika Ministarstva vanjskih poslova RH (1999–2000). Višekratno je bio izaslanik premijera na međunarodnim konferencijama. U razdoblju od 2000. do 2003. radio je na različitim deskovima u političkoj bilaterali, a potom, 2004, postavljen je načelnika Odjela za Srednju Europu u I. političkoj bilaterali. Odlukom ministra imenovan je, 2009, predstavnikom Republike Hrvatske pri Dunavskoj komisiji u Budimpešti.

Rad u diplomatskoj službi bio je poticaj za dodatnim obrazovanjem, tako da autor, na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, upisuje (1997/98) poslijediplomski studij “Međunarodni odnosi” i magistrira (2002) na temi “Švicarska i njena neutralnost.” Na istom fakultetu doktorira (2007) disertacijom “Neutralnost i nova europska sigurnosna arhitektura,” u kojoj zastupa osnovnu tezu kako je neutralnost, kao sigurnosnopolitički instrument, neodrživ u suvremenim međunarodnim odnosima, u kojima dominiraju odgovornost, solidarnost i participacija državnih i međunarodnih aktera u pravcu osiguranja svjetskog mira i stabilnosti. Autor je više radova objavljenih u časopisima s međunarodnom recenzijom, a vlastitim priopćenjima sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu povremeno je gost predavač. Na Političkoj akademiji Filozofskog fakulteta u Banja Luci održao je, u okviru modula “EU – škola diplomacije,” predavanje “Neutralnost u suvremenim međunarodnim odnosima.” Tijekom 2006. i 2007. održao je u Stuttgartu više predavanja na temu “Kroatien auf dem Weg in die EU.” Stalni je predavač na Diplomatskoj akademiji MVPEI-a, a povremeno predaje i na Policijskoj akademiji. Član je UO Atlantskog vijeća Hrvatske, kojega je, također, zastupao na međunarodnim konferencijama u inozemstvu, te, u suradnji s Veleposlanstvom SAD-a, sudjelovao na javnim tribinama u cilju realizacije projekta informiranja i edukacije hrvatskih građana o koristima i obvezama članstva RH u NATO u. Član je Hrvatske udruge za međunarodne studije i Hrvatskog politološkog društva, te UO George Marshall Center, Club Croatia. Oženjen je Marijanom; otac je Marte, Ante i Katarine.