Dr. sc. Dragutin Pavličević rođen je 1932. godine u Luci Krmpotskoj kraj Novog Vinodolskog. U Pleternici je završio osnovnu školu (1943.), zatim prva četiri razreda gimnazije (1947.), u Požegi veliku maturu (1952.) te Tehničku srednju školu u Zagrebu (1950.) Diplomirao je 1956. povijest i hrvatski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Završio je izvanredni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1964.).
Od 1955.–1964. radio je u Osnovnoj školi u Pleternici. Tada je primljen za profesora povijesti na Pedagoškoj akademiji u Petrinji. Od 1966. do 1970. pohađao je i završio studij III. stupnja novije hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao prvi magistar povijesti u Hrvatskoj. Od 1968.–1970. bio je direktor Gimnazije “Braća Hanžek” u Petrinji. Ujesen 1970. postaje urednik povijesti u “Školskoj knjizi” u Zagrebu, ali je zbog političkih razloga smijenjen i postavljen na mjesto korektora. Uskoro je vraćen na mjesto urednika gdje je ostao do jeseni 1976. godine. U proljeće 1971. bio je s profe-sorima (Lj. Bobanom, B. Krizmanom, M. Gross, Lj. Karamanom i dr.) jedan od utemeljitelja Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu.
Doktorirao je 1976. s radom “Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj”. Od 1976.–1983. radi u Institutu za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, koji je kao Zavod za hrvatsku povijest ušao u sastav Filozofskog fakulteta. Stekao je zvanje znanstvenog savjetnika. Poslije demokratskih promjena (1990.) imenovan je za člana Državnog fonda za školstvo. Od 1991.–1992. bio predsjednik Programskog savjeta Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske.
Godine 1993. bio je jedan od pokretača Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Do jeseni 1997. radio je kao znanstveni savjetnik u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a otada do danas u istom zvanju je u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu vodio projekt “Hrvati u okolnim (domovinskim) zemljama” i “Hrvati kao dio multikulturalnog identiteta okolnih zemalja”.
Za knjigu Hrvatske kućne zadruge 1. iz 1989. dobio je Državnu nagradu “Bartol Kašić” 1991. godine. Za cjelokupni rad i knjigu Moravski Hrvati iz 1994. dobio je 1995. Državnu nagradu “Ivan Filipović”, a za Povijest Hrvatske, II. izdanje iz 2000. dobio je iste godine Državnu nagradu za znanost.
Njegova Povijest Hrvatske prevedena je na poljski 2004., a upravo se prevodi na ruski i ukrajinski i 2007. izlazi IV. hrvatsko izdanje. Godine 2000. objavljena mu je knjiga Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Hercegovine.Dovršio je istovrsni pregled kratke povijesti Hrvatske.