Zoran Kovačević rodio se u Zagrebu 2. siječnja 1954. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Od 1979. do 1997. bio je neposredni kroničar zbivanja u hrvatskoj i jugoslavenskoj košarci. Izvještavao je sa svih Ciboninih i Novoselovih trofejnih utakmica u tom razdoblju, svjedočeći često i iza kulisa, s klupe i iz svlačionice, o njihovim najblistavijim pobjedama i trijumfima, ali i porazima i krizama.

Napisao je Vukove iz Tuškanca (1988.) i Pola stoljeća vukova iz Tuškanca (1996.), Mi vida (Moj život), knjigu o Draženu Petroviću, izdanu samo na španjolskom (1988.), Sve o europskim košarkaškim prvenstvima (suautor E. Tartaglia, 1989.), pet Godišnjih knjiga KK Cibone i četiri godišnja vodiča za novinare, Cibona Euro-Cup Media Guide te Croatian Basketball (1991.), publikaciju kojom se izaslanstvo tek osnovanoga Hrvatskog košarkaškog saveza predstavilo na Kongresu FIBE u Springfieldu tražeći priznanje. Glavni je urednik godišnjih knjiga NK Croatia 1998. i 1999., Vodiča 2. svjetskih vojnih igara (1999.) te (s A. Drpićem) knjige o 50 godina organiziranog djelovanja hrvatskih sportskih novinara (1999.). Objavio je i niz stručnih članaka iz područja sporta i sportskog novinarstva. Surađivao je s više stranih sportskih časopisa iz Italije, Španjolske i Njemačke.

Jedan je od osnivača HKS-a, organizator osnivačkog Sabora hrvatske košarke (1991.) i član prvog Izvršnog vijeća te glasnogovornik HKS-a (1991.–1995.). Bio je press-attache hrvatske ekspedicije na OI u Barceloni, 1992.

Sportskim novinarstvom se bavio od 1971. do 1997.: 1971.–1977. pisao je za “Sportske novosti”; 1977.–1991. za sportski magazin “SN reviju” (“Sprint”, “Sport magazin”); 1985.–1988. zamjenik je glavnog urednika, a 1987. v. d. glavnog urednika “Sprinta”; 1990.–1991. glavni je urednik “Sport magazina”. Osmislio je i realizirao programsku koncepciju “Hrvatskoga sportskog radija – Radio Cibona”, čiji je glavni urednik bio od prvog dana emitiranja 1992. pa do 1997. Izvještavao je sa sedam europskih i tri svjetska košarkaška prvenstva.

Tijekom 1998. radio je na medijskim projektima NK Croatia, a 1999. je bio direktor Ureda za odnose s javnošću 2. svjetskih vojnih igara. Od 1999. do 2001. je pomoćnik glavnog tajnika Zagrebačkoga sportskog saveza za informiranje i odnose s javnošću. Od 2001. do 2003. je pomoćnik glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora, a od 2003. savjetnik za razvoj i unaprjeđenje vrhunskog sporta u HOO-u.

Sudjelovao je u izradi “Strategije razvoja hrvatskog sporta” 2000. godine. Od 1995. do 2002. je predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara. Dobitnik je brojnih sportskih i novinarskih nagrada i priznanja.