Milivoj Solar redoviti je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Rođen je 1936. u Koprivnici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju i jugoslavistiku, gdje je 1964. i doktorirao. Zaposlio se na istom fakultetu 1963. kao asistent. Izabran za docenta, izvanrednog te redovitog profesora (1976.) na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti. U razdoblju 1987.–1990. bio je ministar prosvjete i kulture u tadašnjoj Vladi SR Hrvatske. Predaje uglavnom kolegije iz teorije književnosti, metodologije znanosti o književnosti i suvremene svjetske književnosti, studentima poslijediplomskog studija književnosti. Predavao je kao gost i na više drugih sveučilišta. S akademikom Vlatkom Pavletićem bio je glavni urednik edicije Vrhovi svjetske književnosti. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (1972.) te nagrada “Božidar Adžija” (1975.) i “Vladimir Nazor” (1977.).

Osim rasprava, eseja, prikaza i osvrta u novinama, časopisima i zbornicima, te predgovora, antologija i pogovora, objavio je i knjige: Pitanja poetike, 1971; Književna kritika i filozofija književnosti, 1976; Mit o avangardi i mit o dekadenciji, 1985; Eseji o fragmentima, 1985; Filozofija književnosti, 1985; Roman i mit, 1988; Granice znanosti o književnosti, 2000. i dr.