Mate Meštrović rođen je u Zagrebu 13. rujna 1930. od oca kipara Ivana Meštrovića i majke Olge Kesterčanek. Osnovnu školu završio je u Zagrebu. Tijekom Drugoga svjetskog rata proveo je s roditeljima godinu dana u Rimu (1942.–1943.), a zatim tri godine u Švicarskoj, u Lausanni i Ženevi (1943. do 1946.). U Ženevi je pohađao elitnu École Internationale de Gene?ve. S roditeljima je doselio u Ameriku siječnja 1947. Diplomirao je 1951. te magistrirao 1952. na Sveučilištu Syracuse. Doktorirao je na Sveučilištu Columbia u New Yorku 1957., obranivši disertaciju naslovljenu Jugoslavensko ujedinjenje i početak srpsko-hrvatskog sukoba 1918.–1923.

Za trajanja Korejskog rata mobiliziran je u američku vojsku (1954.–1956.) te je u elitnoj jedinici za “specijalni rat” (Psychological Warfare) u činu poručnika proveo 21 mjesec.

Od 1964. do 1967. radio je kao novinar u tjedniku Time. Pisao je honorarno za razne američke i britanske publikacije: America, The Commonweal, The Economist Intelligence Report, Dun’s Review i dr. Surađivao je u hrvatskom emigrantskom tisku, tjednicima Danici, Hrvatskoj državi, Hrvatskom glasu, dvotjedniku Nova Hrvatska, Poruka Slobodne Hrvatske, te časopisu Hrvatska revija.

Od 1968. do 1991. predavao je suvremenu europsku povijest na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u New Jerseyju, SAD. Redoviti je profesor suvremene europske povijesti od 1976.

Autor je dviju knjiga na engleskom – What You Should Know About Communism and Why! i Southeast Asia – te brojnih brošura (i članaka) na engleskom i hrvatskom: U borbi za Hrvatsku (1986.), Violations of Human and National Rights of the Croatian People in Yugoslavia. Zajedno s dr. Radovanom Letkovićem objavio Hrvatsko stanovište o Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (1987.); preveo je na engleski brošuru dr. Marka Veselice, The Croatian National Question – Yugoslavia’s Achilles’ Heel (1981.). Napisao je poglavlje “Titova teza o nacionalnoj jednakosti” za knjigu Stephena Borsodyja, The Hungarians of the Danube Region, Minority Problems of a Dismembered Nation.

Priredio je englesko izdanje knjige dr. Franje Tuđmana Nationalism in Contemporary Europe (1981.). Izdao je i napisao predgovor za knjigu na engleskom Venka Markovskog, Goli Otok – The Island of Death (1984.).

Sudjelovao je na brojnim seminarima posvećenim jugoslavenskoj problematici. U knjizi Yugoslavia: The Failure of ’Democratic’ Communism (1987.), koja sadrži izlaganja sudionika seminara o krizi jugoslavenske države objavljen je njegov prilog o hrvatskom viđenju krize. Autor je poglavlja “Nationalism and Pluralism in Yugoslavia” u knjizi Human Rights in Yugoslavia (1986.).

Na Sorbonnei u Parizu govorio je 1983. o sporazumu na Jalti 1945. i podjeli Jugoslavije na interesne sfere. Sudjelovao je na seminarima posvećenim jugoslavenskoj problematici na Indiana University, New York University, Notre Dame University, Ryerson University (Toronto, Kanada), te sveučilištu u Strasbourgu. Sudjelovao je u raspravama na godišnjim skupovima “American Association for the Advancement of Slavic Studies”.

Napisao je i objavio predgovor brošuri Ivana Botića i Stjepana Đurekovića Yugoslavia in Crisis – The Political and Economic Dimensions (1983.). Bio je urednik Vjesnika Hrvatskog Narodnog Vijeća od 1982. do 1991. te na engleskom publikacije toga vijeća CNC Report. Nastupio je na američkoj, australskoj i švedskoj televiziji, te radijskim programima u Europi i Americi. Dao je brojne intervjue objavljene u francuskom, njemačkom, austrijskom, australskom tisku te argentinskim dnevnicima La Prensa, La Primera Plana, La Razon (1984.).

U svojstvu predstavnika američkih Hrvata dodijeljena mu je u SAD-u “Ellis Island Medal of Honor”, 1986., istodobno kada i vodećim Amerikancima raznoga etničkog podrijetla, kao što su Henry Kissinger, Kirk Douglas i drugi. Dobitnik je visokoga bugarskog odlikovanja “Madarski konnik”, 1999.

Od 1980. do 1982. pročelnik je za vanjske poslove, a od 1982. do 1991. predsjednik je Izvršnog odbora Hrvatskoga narodnog vijeća, krovne političke organizacije hrvatske političke emigracije s mjesnim ograncima u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi i Australiji. U svojstvu predvodnika “demokratske hrvatske političke emigracije” bio je primljen u State Departmentu, francuskom Quai d’Orsey, Europskom parlamentu, njemačkom parlamentu, britanskom Foreign Officeu. Bio je stalna meta Udbe i jugoslavenske komunističke propagande.

Godine 1993. izabran je u Županijski dom Hrvatskoga sabora. Predsjednik je kluba zastupnika HSLS-a u Županijskom domu 1993.–1995., kada se pridružuje klubu zastupnika HDZ-a. Član je saborskog izaslanstva pri Interparlamentarnoj uniji (1993.–97.) i Vijeću Europe (1996.–97.). Proveo je dvije godine (1997.–99.) kao veleposlanik Republike Hrvatske u Bugarskoj.